Theta Centar

Biti rođen ne znači stići u život i ne znači da smo postali živi u potpunosti. Nešto je više potrebno da bismo u potpunosti bili živi. (Alemka Dauskardt)

Naš prvi i najveći zadatak u životu je povezati se sa sobom, sa životom, sa životnom silom… a to možemo jedino ako se povežemo s našim roditeljima, sa svime što se desilo točno tako kako se desilo (zapravo, imamo li drugog izbora?, a ipak je zanimljivo koliko naših života je pod utjecajem iluzije da imamo neki drugi izbor), sa svim okolnostima koje su bile, sa svime što to uključuje.

Dok se ne povežemo sa svojim životom, dok se ne napunimo životom, ne možemo ga proslijediti dalje (bilo da je to kroz djecu ili doprinos svijetu) jer naprosto nemamo što proslijediti dalje.

U ovoj najavi, ograničit ćemo se na neka saznanja do kojih smo došli kroz metodu sistemskih konstelacija i koje smo osvještavali kroz svih prethodnih 6 radionica te što to znači biti sretan u životu i koji je to poredak uspjeha u životu.

(Obična) Sreća

Kada možemo s ljubavlju, i tugom, pogledati našu sudbinu i sudbinu drugih i reći: DA. I kad pogledamo naše roditelje, bivše partnere, partnere, djecu i sve koji pripadaju i kažemo: DA. Kad kroz bol, udarce i rastave otpuštamo iluzije, ali postajemo ljudskiji. Tad očekujemo manje, ali smo puno sretniji. Očekivanja koja su ostala, sada su umjerenija, svjesniji smo svega što smo mi prošli, ali i što su drugi ljudi prošli. Rastanak od svih tih iluzija i nemogućnost njihova ostvarenja, čini ovu ljubav skromnom, a u drugu ruku to je zapravo velika, duhovna ljubav. Onda tek možemo živjeti sasvim običnu sreću i sasvim običnu ljubav. Jer velika sreća odlazi, a obična sreća ostaje. (Bert Hellinger)

Uspjesi našeg života  (Bert Hellinger)

*Rođenje*

Naš prvi i odlučujući uspjeh u životu bilo je naše rođenje. Ono je bilo najuspješnije i najpodržanije ako smo se vlastitim naporom morali probiti prema svjetlu, bez vanjske intervencije. Tada smo morali dokazati svoju sposobnost da se snažno izborimo. Taj uspjeh nas podržava kroz cijeli život. Iz tog iskustva crpimo snagu da se i kasnije uspješno zauzmemo za sebe.

Ljudi koji su došli na svijet carskim rezom, ili su morali biti izvučeni kliještima – kako se ponašaju kasnije kao djeca i odrasli? Ili ako su rođeni prerano i morali provesti tjedne ili čak mjesece u inkubatoru? Kako im ide sa samostalnošću i odlučnošću?

Naravno, učinci takvih ranih iskustava mogu se kasnije barem djelomično prevladati. Kao i kod svake poteškoće ili tereta, iz njih kasnije možemo izvući posebne snage. Ipak, ona također postavljaju ograničenja i predstavljaju izazov koji ćemo možda lakše savladati kad razumijemo njegove korijene. Tada možemo nadoknaditi ono što je izgubljeno – ili čak ponovno steći – na neki drugi način, često uz pomoć drugih.

*Pronalaženje majke i njezino prihvaćanje*

Sljedeći odlučujući događaj i uspjeh u životu je pokret prema našoj majci, koja nam sada stoji nasuprot, spremna da nas prinese svojim grudima i nahrani. S njezinim mlijekom ponovno uzimamo život od nje – ovaj put izvana.

Prihvaćajući majku kao izvor našeg života, sa svime što iz nje prelazi na nas, prihvaćamo i vlastito postojanje. U onoj mjeri u kojoj prihvaćamo svoju majku, prihvaćamo i svoj život u cjelini. To prihvaćanje je aktivno: moramo sisati da bi mlijeko poteklo, moramo zaplakati da bi došla, moramo se radovati onome što nam daje – i to pokazati. Kroz nju postajemo bogati.

Kasnije u životu to postaje vidljivo: oni koji su uspjeli potpuno prihvatiti svoju majku, postaju uspješni i sretni. Jer kako se odnosimo prema majci, tako se odnosimo i prema životu, i prema partneru i prema poslu. U onoj mjeri u kojoj odbacujemo majku, odbacujemo i život, i rad, i poziv. I u istoj mjeri, život i rad odbacuju nas. Kao što su ljudi radosni zbog svoje majke, tako uživaju i u životu i u radu. Kao što im majka daje – sve više, kako je s ljubavlju primaju – tako im i život i posao donose uspjeh. Oni koji imaju zadrške prema svojim majkama, imaju zadrške i prema životu i sreći. Kao što se majka povlači pred njihovim odbacivanjem, tako se povlače i život i uspjeh.

Gdje počinje naš uspjeh? Počinje s našom majkom.  Kako dolazi do nas? Tako da je rado primimo i poštujemo kao svoju majku.

Posljedice prekinutog pokreta prema majci

Rano prekidanje pokreta prema majci ima dalekosežne posljedice za naš život i kasniji uspjeh. Kako se to konkretno očituje? Kada djeca s takvim iskustvom kasnije u životu žele prići nekome – primjerice partneru – njihovo tijelo pamti traumu ranog razdvajanja. Tada zastanu u svom pokretu. Umjesto da priđu drugome, čekaju da drugi dođe k njima. Često, kada drugi i dođe, teško podnose bliskost. Odbacuju drugoga na ovaj ili onaj način, umjesto da ga radosno prime. To im stvara patnju, ali se ipak mogu otvoriti samo s rezervom – i to često samo nakratko. Slične poteškoće imaju i sa svojom djecom – teško im je podnijeti njihovu blizinu.

Koje je rješenje?

Trauma se iscjeljuje tamo gdje je i nastala. I općenito, iza gotovo svake traume stoji situacija u kojoj je bio potreban pokret – ali on tada nije bio moguć. Umjesto toga, ostali smo ukočeni, zamrznuti.

Kako se takva trauma može razriješiti?

U osjećaju i sjećanju – kada se, unatoč strahu, vratimo u bolnu situaciju i sada učinimo ono što tada nije bilo moguće. Ponovno pokrećemo prekinuti pokret i krećemo prema onome čemu smo tada težili. U slučaju ranog prekida pokreta prema majci, vraćamo se u tu situaciju, ponovno postajemo dijete onih dana, gledamo majku kao tada. Iako se u nama bude bol, frustracija i bijes, činimo jedan mali korak prema njoj – s ljubavlju.

Zastanemo, pogledamo ju u oči i čekamo hrabrost i snagu za sljedeći mali korak. Opet zastanemo, osluškujemo osjećaje u sebi i prihvaćamo ih – s ljubavlju prema sebi i prema majci. I tada, hrabro činimo sljedeći mali korak. I tako, korak po korak, sve dok naposljetku ne završimo u majčinim rukama – puštajući svu otpornost, padajući u njezino tijelo, čvrsto zagrljeni, napokon ponovno s njom, sjedinjeni s njezinom i našom ljubavlju.

Kasnije, u unutarnjem pokretu, provjeravamo možemo li uspjeti i u pokretu prema voljenom partneru. Gledamo ga u oči, i umjesto da čekamo da on dođe k nama, činimo prvi mali korak prema njemu. Nakon nekog vremena, kad prikupimo dovoljno sigurnosti, pomičemo i drugu nogu. Tako, polako, korak po korak, stječemo povjerenje, dok naposljetku ne zagrlimo voljenu osobu, i njezine ruke nas obujme. Držimo se, dopuštamo da budemo držani, i nastavljamo pokret jedno prema drugome – sve dublje se pronalazimo tijelom i dušom – i ostajemo tako dugo, u sreći.

*Pokret prema uspjehu u životu*

Rano prekidanje pokreta prema majci kasnije se pokazuje kao odlučujuća prepreka za naš uspjeh i u radu, profesiji, poduzetništvu. I ovdje je od velike važnosti da *mi idemo prema uspjehu*, umjesto da čekamo da on dođe k nama (čekamo na primjer, kada očekujemo rezultate bez odgovarajućeg truda i postignuća, kada guramo druge da rade umjesto nas, kada se radije povlačimo nego da s radošću prilazimo ljudima i poslu).

*Svaki uspjeh ima lice naše majke*

Zato i ovdje vježbamo to kao unutarnji pokret prema uspjehu, prema drugim ljudima, u našoj spremnosti da nešto postignemo za njih, spremni da im služimo. Umjesto da oklijevamo, stojimo i čekamo da se oni pokrenu. Dakle, mi idemo prema njima, idemo prema svom uspjehu, korak po korak; i u svakom koraku osjećamo svoju majku, s ljubavlju iza nas. U bliskosti s njom, dobro smo opremljeni za uspjeh i stići ćemo tamo – kao što smo uspjeli ponovno se povezati s majkom. Prvo smo išli k njoj, a sada idemo prema uspjehu.

*Blag pogled prema drugima*

Blago okretanje prema nekome je pokret koji počinje u našem srcu. On dolazi lako kada smo se uspješno okrenuli prema majci. Ali što ako je nešto stajalo na putu tom okretanju ili je ono bilo prekinuto rano u životu? Tada, kao posljedica, umjesto da se s ljubavlju i poštovanjem okrećemo drugima i sebi, mi se okrećemo od sebe i od drugih. Okretanje od postaje naš osnovni unutarnji i vanjski pokret u odnosima – uključujući i odnos prema uspjehu.

Pitanje je: Kako se taj pokret okretanja od može preokrenuti u pokret okretanja prema – prema životu, ljudima, uspjehu, sreći?

Na posljednjoj radionici vježbat ćemo *Pokret prema uspjehu* odnosno kako da kroz tijelo i dah ponovno uspostavimo unutarnji pokret prema majci – i time prema životu, ljudima i uspjehu.

MUDROST USPJEHA

Neka načela o uspjehu u životu, koja su proizašla iz promatranja sistemskih „nevidljivih“ zakonitosti života i ljubavi su:

1. Uspjeh se može planirati – ali ne samo razumom

Znanstveni pristup je važan: jasno razmišljanje, logika i primjena znanja ključni su za profesionalni uspjeh. No, to nije dovoljno.

2. Prava mudrost dolazi iz ljubavi

Postoje zakoni koji pripadaju području mudrosti – a to su zakoni ljubavi. Ljubavi koja služi životu – našem i životima drugih. Kada prekršimo te zakone, svjesno ili nesvjesno, to ima izravan utjecaj na naš uspjeh.

3. Uspjeh se temelji na nevidljivim temeljima

 Uspjeh nije samo rezultat truda, već i unutarnje usklađenosti s tim zakonima koji su skrivene osnove uspjeha – ti zakoni ljubavi ga omogućuju i štite.

4. Mudrost dolazi na granici

Mudrost se ne pojavljuje dok sve ide glatko. Ona dolazi kad dođemo do svojih granica – granica znanja, kontrole, mogućnosti. Tada se pojavljuje – kroz uspjeh ili kroz neuspjeh – i pokazuje nam put.

Prosljeđivanje života

Život možemo proslijediti samo ako smo ga u potpunosti uzeli. Ako nismo, nema se što proslijediti dalje, a ako jesmo i ako i dalje aktivno posežemo za životom i udišemo ga punim plućima – dešava se skoro automatski. (Alemka Dauskardt)

Svaki je život traumatičan

Ponekad nešto stoji na putu tome da život uzmemo u potpunosti. To mogu biti rane traume povezane s nemogućnošću povezivanja s našim vlastitim životom. Ili kada se osjećamo odgovorno za nesreću naše majke, oca, članova obitelji. Možemo vidjeti kako to djeluje u našoj duši jer možda odbijamo život zbog krivnje. Rješenje je ipak uvijek isto; prihvatiti okolnosti našeg života takve kakve jesu, čak i po toj cijeni. Koju su platili naši roditelji, a koja i nas stoji nešto, tako da ono što smo prošli nije bilo uzaludno.

Dobili smo dovoljno

Život je veća sila od naših roditelja i od nas, dolazi nam kroz roditelje. No, bez obzira što su roditelji napravili, možemo svi vidjeti da smo dobili dovoljno i da nam je ispunjavajući život dostupan bez obzira na to što se desilo.

Proces stizanja u život

Proces stizanja u život tek je započeo našim rođenjem, proces „uzimanja“ života može biti proces koji uzima vremena, primjerice sa svakom radionicom možemo uzeti više života i uvijek možemo uzeti više i više i više, i uvijek ima više uspjeha, ljubavi. Uvijek ima još više života. I mi se sve više uključujemo u svoju svjesnost i postajemo jači i puniji kada postanemo dostupni onome što se dogodilo i onome što se treba dogoditi nama i kroz nas.

Koji su najveći uspjesi čovječanstva? (Bert Hellinger)

Postignuće koje rezultira nečim dobrim smatra se uspjehom. Možda smo, primjerice, osvojili prvo mjesto na natjecanju. Takvi uspjesi nam osiguravaju počasno mjesto. Kroz njih se uzdižemo na vrh. Kakvo priznanje donose takvi uspjesi? Među muškarcima, natjecanje je usmjereno na to da se bude najbolji. Dio nagrade često je naklonost žene – ili više njih. Iznad svega, riječ je o naklonosti posebne žene – majke.

Natjecanje za uspjeh odvija se na duboko instinktivnoj razini; to dijelimo sa životinjama. Povezano je s temeljnim pokretom života – osvajanjem prava na prenošenje života. Taj uspjeh u konačnici ostvaruje žena. Ona bira najboljeg za sebe. Njezina naklonost je najljepša nagrada uspjeha. Ona je ta koja najviše dobiva – ona i njezino potomstvo. Tko stavlja krunu? Koga predstavlja publika koja slavi, a koga oni koji krune najboljeg? U sreći najuspješnijeg, oni predstavljaju majku. Za nju je njezino dijete dalo najbolje od sebe. S druge strane, za žene tu ulogu ima otac. Kroz svoj uspjeh, žene osvajaju očevu naklonost i osjećaju se okrunjene – od njega i za njega. Gledano iz tog kuta, borba za uspjeh je dječja igra. Zato ta igra obično završava s krajem djetinjstva, s krajem mladosti.

Kasniji uspjesi – primjerice u poslovnom životu – služe životu na odrasli način. Oni osiguravaju život obitelji – najprije vlastite, a zatim, kroz veće uspjehe, i života mnogih drugih obitelji. Kruna tih uspjeha je dobrobit sljedeće generacije. Tu mnogi uspijevaju istovremeno. Tko može biti najbolji tamo gdje je to najvažnije – u prenošenju života i brizi za mlade? Svi su jednako dobri u tome, gdje god su uspjeli; nitko nije bolji.

Drugi uspjesi, na još većoj razini, obuhvaćaju sve što služi napretku – sve što ljudima život čini lakšim, ljepšim i bogatijim. Ti uspjesi mogu imati visoku cijenu. No daljnji napredak često ispravlja ranije pretjeranosti. Svaki korak prema naprijed uvijek je rizičan pothvat.

Koji su onda najveći uspjesi čovječanstva? Sve što služi *miru i ljubavi*. To su duhovni uspjesi koji nadilaze ono što razdvaja ljude i narode. I oni imaju svoju cijenu. Među preduvjetima za takvu razinu uspjeha je *oproštaj od ideja o dobru i zlu, o izabranima i odbačenima, o nadmoćnima i manje vrijednima*. U središtu toga je i oproštaj od slika Boga koje takve razlike čine trajno važnima. Ti uspjesi su *ponizni i ljudski*. To su uspjesi ljubavi –*uključujuće ljubavi*. Oni vraćaju nebo na zemlju. Obećavaju najdublju sreću – sreću koju dijelimo s mnogima, sreću otvorenu svima.

Tamo, tamo daleko

„Život dolazi od Tamo, tamo daleko, život se vraća tamo tamo daleko i mi o tome znamo vrlo malo…“ (Alemka Dauskardt), a između: „Nema sumnje, Netko nas je dobro proračunao.“

„Mi u konstelacijama čistimo put za mnoge sisteme, pročišćavamo put za one koji će se roditi, da se rode u manje opterećene sisteme. Radimo ono što možemo…nešto spada u domenu Viših sila, u domenu sudbine, nešto u našu misiju…Ali možemo vidjeti kako ove sile djeluju kroz nas, kako se možemo uskladiti sa silama Života i kako one vode nas, kako se možemo staviti u službu drugima, biti od pomoći drugima da se oni mogu uskladiti sa silama Života. I to možemo samo na ovaj ponizan način usklađivanja s pokretima duše i duha. Sve što se dešava u konstelacijskom radu, ostavlja neki utisak na nas, mijenja nas. Jesmo li ostali isti? Ne, svi smo bili promijenjeni sa svakim radom.“ (Alemka Dauskardt)

„Sve je bilo točno onako kako je trebalo biti.“ Bert Hellinger

U konstelacijama svi smo uzeti u službu iscjeljenja i pomirenja. Na tome možemo samo osjetiti duboku zahvalnost. Bez namjere da mi to nešto radimo…jer mi to ne možemo, ali je jasno da ti pokreti duše rade kroz nas. Osjetimo povezanost s Duhom, i u miru sa svima, stavimo se u službu drugima i služimo dalje… (Alemka Dauskardt)

U intimnoj i podržavajućoj zajednici theta praktičara, a uz energetsku podršku ThetaHealing pratičarke i konstelatorice dr. sc. Tihane Babić naučit ćete:

• više o uvidima o prosljeđivanju života – i ne samo kroz djecu. Kako se prepustiti protoku života? (koji nisu dio službenog gradiva ThetaHealing tečajeva),
•  osvijestiti posljedice kada smo životu rekli NE, i kako biti u mogućnosti reći DA,
• radit ćemo vježbe za osvještavanje kako dopustiti životu da dođe do nas kroz našu majku, i kroz našeg oca, i kroz naše pretke, kroz sve što se dogodilo u našem sistemu kojem pripadamo. Kako prihvatiti život kao dar, iskoristiti priliku života i proslijediti život dalje, i to ne samo kroz djecu…
• zapisivat ćemo uvide, što se podiglo, zaključke,
• kopat ćemo ThetaHealing® metodom,
• spuštati instalacije kako „udahnuti“ uvijek više života; za prepuštanje protoku života i mogućnosti reći životu DA!
• zatvarati receptore za ovisnost o „neprilikama“ života.

Otpustit ćemo brojne energije koje nas drže u posljedicama toga što smo životu rekli NE, te ukloniti blokade prilikama i pozivu kako biti u mogućnosti reći DA životu, kompletirati lekcije koje su naši preci učili i iscijeliti DNK. Spustit ćemo instalacije kako „udahnuti“ uvijek više života; za prepuštanje protoku života i mogućnosti reći životu DA.

Radionica „Prosljeđivanje života: život kao dar i život kao prilika!“ 7. je dio programa “Theta i konstelacije″, koji se sastoji od 7 dijelova, a održava se u Zagrebu i online. Radionica je otvorena za sve sa završenim Osnovnim DNK2 ThetaHealing® tečajem.

Sadržaj sedme radionice je:

• Uvod u objašnjenje kako se napuniti životom i prosljeđivati život – i ne samo kroz djecu. Kako se prepustiti protoku života?
• Vježbe za osvještavanje kako dopustiti životu da dođe do nas kroz našu majku, i kroz našeg oca, i kroz naše pretke, kroz sve što se dogodilo u našem sistemu kojem pripadamo. Kako prihvatiti život kao dar, iskoristiti priliku života i proslijediti život dalje, i to ne samo kroz djecu.
• Meditacija.
• Zapisivanje uvida, što se podiglo, zaključaka.
• Kopanje ThetaHealing® metodom.
• Instalacije za kako „udahnuti“ uvijek više života; za prepuštanje protoku života i mogućnosti reći životu DA!.
• Zatvaranje receptore za ovisnost o „neprilikama“ života.

Život je prilika, iskoristi je!

Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, pazi na nj.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, izvrši ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, ne bježi od nje.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!

Majka Tereza