Theta Centar

Kada muškarac želi ženu, želi ono što kao muškarac treba, a nema. Kada žena želi muškarca, ona također želi ono što joj kao ženi nedostaje.  

Muškarac i žena su komplementarni par koji se međusobno definiraju i upotpunjuju (kako je zapisao duboke uvide Bert Hellinger, od kojih mnogi slijede u nastavku). Svaki je ono što drugi treba i svaki treba što drugi jest. Ako želimo da ljubav uspije moramo dati i uzeti od partnera što trebamo. Dajući sebe, a uzimajući partnera, postajemo muškarac ili žena, i sa njim ili njom, postajemo par.

No, koji preduvjet zahtjeva partnerska ljubav?

Ljubav između partnera zahtjeva odricanje od naše prve i najintimnije ljubavi, naše ljubavi kao djece prema našim roditeljima. Samo kada je vezivanje dječaka – bilo kroz ljubav ili odbijanje – za majku razriješeno, on se može potpuno dati svojoj partnerici i postati muškarac. Vezanje djevojke za oca također mora biti razriješeno da bi se ona mogla dati partneru i biti žena. Uspješno zajedništvo zahtijeva žrtvovanje i transformaciju naše ranije dječje veze za roditelje, dječaka za majku i djevojčice za oca.

Prvi korak je roditelje uzeti s ljubavlju i poštovanjem u svoje srce. Tek tada možemo uzeti nekog drugog; partnera, uspjeh… Tek kad ih internaliziramo, osjetimo ih u tijelu i duši, onda imamo sve što nam je potrebno. Oboje su nam jednako važni, i onda imamo ljubav, hrabrost i sve ostalo…

Koju to „inicijaciju“ za potpuno uživanje u partnerstvu moraju napraviti muškarci i žene?

Da bi postao muškarac, sposoban za potpuno uživanje u partnerstvu, on mora odustati od prve i najintimnije ljubavi svoga života – svoje majke – i doći u očevu sferu utjecaja. A da bi postala žena, neophodno je za djevojku da napusti prvog muškarca u svom životu – svoga oca – i da stane uz majku.

Period prije rođenja i rano djetinjstvo, dječak provodi primarno unutar majčine sfere utjecaja. Ako ostane ondje, njen utjecaj preplavljuje njegovu psihu i on doživljava ženskost kao nešto svevažno i svemoćno. Pod majčinom dominacijom može postati vješt zavodnik i ljubavnik, ali se ne razvija u muškarca koji poštuje ženu i koji može održati dugotrajan ljubavni odnos. Niti postaje jak i odan otac svojoj djeci. U prijašnjim vremenima je proces kroz koji dječak ostavlja majku bio društveno strukturiran i poduprt obredima inicijacije. Nakon što je prošao ove obrede, imao je svoje mjesto u očevom svijetu i nije se mogao vratiti i živjeti u majčinoj kući kao dijete. U našoj kulturi ti su rituali nestali, a proces odlaženja iz majčine sfere je često bolno težak.

Djevojčica također ulazi u život unutar majčine sfere utjecaja, ali ona doživljava ženstvenost i privlačnost muškog roda drugačije nego njen brat. Njen je otac fascinira i ako sve ide dobro, ona može vježbati umijeće privlačenja muškarca u postojanoj sigurnosti njegove ljubavi. Ali ako ostane u očevoj sferi utjecaja, postaje „tatina djevojčica“. Može postati ljubavnica, ali ne dozrijeva potpuno u ženu, ima poteškoća u vezivanju kao ravnopravan partner i poteškoća da postane dobrom majkom svojoj djeci.

Osnova obitelji je seksualna privlačnost između muškarca i žene

Izražavanje ljubavi u seksualnoj intimi, a ponekad i sam seksualni čin, često povezuje partnere bez obzira da li oni to žele ili ne. Ne povezuju ih namjera ili izbor, nego sam fizički čin. Ova dinamika se može uočiti primjerice i u onim neobaveznim seksualnim vezama koje ostavljaju doživotne tragove.

Naša stidljivost oko ovog najintimnijeg aspekta odnosa između muškarca i žene, povezana je s činjenicom da se seksualna strast u nekim krugovima, još uvijek smatra ponižavajućom i nedostojnom. Ipak konzumiranje seksa najveći je mogući ljudski čin.

Niti jedan drugi čin ne donosi takvu nagradu ili podrazumijeva veći rizik, zahtijeva više od nas i čini nas tako mudrima, pametnima i čovječnima kao kad uzmemo jedno drugo, poznajemo jedno drugo i pripadamo jedno drugome u ljubavi. U usporedbi s tim, svi se ostali ljudski činovi čine samo uvodom, utjehom ili posljedicom – osiromašenom imitacijom.

Kroz seksualni izraz ljubavi muškarac i žena napuštaju majke i očeve i „prijanjanju“ jedno uz drugo – kako to Biblija opisuje – i postaju jedno tijelo

Sviđalo se to nama ili ne, posebna i u dubokom smislu nerazrješiva veza između partnera se uzdiže iz, i rezultat je, ovog seksualnog ujedinjenja. Samo ova činjenica čini ih parom i samo ovaj čin čini ih roditeljima.

Seksualni izraz ljubavi je, također, vrlo ponizan čin. Nigdje se ne izlažemo tako potpuno, otkrivajući našu najdublju ranjivost. Ništa ne čuvamo sa tako dubokim sramom kao ovo unutarnje mjesto gdje partneri pokazuju jedno drugome najintimniji dio sebe i daju taj dio drugome na čuvanje.

Kada jednom partneri uspostave vezu kroz seksualnu intimu, rastajanje bez boli i krivnje više nije moguće. Ne mogu više otići kao da njihovo zajedništvo nije ni postojalo. Iako ova veza uzrokuje poteškoće za roditelje koji se rastanu, ona također štiti njihovu djecu od hirovitih rastava.

Što (još) staje na put ljubavi muškarca i žene?

Nevjera – „Kad žena tretira svog muža kao dijete, pokušavajući poboljšati njegovo ponašanje i ponašajući se kao da zna što je najbolje za njega, on često nađe ljubavnicu. Njegova ljubavnica je tada njegova prava partnerica. Ako ima dobar odnos sa suprugom, ali i dalje ima ljubavnicu, tada ljubavnica najvjerojatnije predstavlja njegovu majku. Isto vjerojatno vrijedi i za ženu koja nađe ljubavnika – ili se muž prema njoj ponaša kao da je dijete, ili u svom ljubavniku traži nekoga tko će predstavljati njezina oca ili majku.“ (Skrivena simetrija ljubavi, Bert Hellinger)

Ljutnja – Postoji izreka. “Što sam ti krivo učinio da me toliko ljuti na tebe?” Ljutnja ponekad služi kao obrana od priznavanja krivnje.

Ili pak je ponekad ljutnja kao obrana od boli: u rastavama, ljutnja često zamjenjuje bol tugovanja. Ako si oba partnera dopuste tugovati, plakati i osjetiti dubinu svoje boli, tada nakon toga mogu prijateljski razgovarati.

Ljutnja kao zamjena za ljubav djeluje na sličan način. Umjesto da izrazim svoju ljubav, ljutim se na osobu koju volim. Ova vrsta ljutnje seže u djetinjstvo kada je bila uzrokovana bolnim prekidom pokreta prema majci ili ocu. Ponavlja se u sličnim situacijama kasnije u životu i crpi svoju snagu iz ponavljanja ranog iskustva.

Beznadna ljubav – Neki ljudi misle da mogu prevladati prepreke i promijeniti stvari kroz ljubav. Misle da će se stvari promijeniti nabolje ako samo mogu voljeti dovoljno intenzivno. Ali to se ne dešava!

Na radionici ćemo osvijestiti što znači ravnoteža uzimanja i davanja u partnerskom i drugim odnosima, zašto muškarac i žena ne mogu predugo „gledati“ samo jedno u drugo, kako vrijednosti iz naše primarne obitelji utječu na naše parterske odnose, kako nadići ograničenja uloga i normi, a slijediti prirodne zakone koji su mnogo dublji od navika i običaja vezanih za određenu kulturu i ponekad zahtijevaju od nas ono što naša obitelj i kultura zabranjuju, kakva je hijerarhija između roditelja, djece, bivših partnera, djece iz prethodnih veza. Kako reći „da“ partneru i što to znači? Jer ne kažemo „da“ samo svom partneru, nego svemu što njemu pripada; njegovoj obitelji, prethodnim partnerima, djeci…Kako bivati u partnerskom odnosu u kojem smo otpustili mnoge naše iluzije, ali zato postali ljudskiji. A konačno, i kako se ponekad rastati u ljubavi i s poštovanjem. Bit će riječi i o poremećajima partnerskog odnosa i njihov utjecaj na djecu, te kada se djeca osjećaju (ne)sigurnima.

Ujedno, osvijestit ćemo kako naše odluke utječu na nas; jer svatko tko donese odluku u korist nečega obično se mora odreći nečeg drugog. Ono što odlučimo vodi do djelovanja i postaje stvarnost, a ono čega se odričemo ostaje neaktivno i neostvareno. Ako prezirem ili omalovažavam dio svog postojanja koji ostaje neostvaren, to nešto oduzima mojoj stvarnosti. Kada, na primjer, žena odluči da neće imati djecu u korist karijere i kombinira tu odluku s omalovažavanjem i ponižavanjem cijele institucije muža, djece i obitelji, dijela svog postojanja koji je ostao neostvaren, ona nešto oduzima svom odabranom putu. Ono što je odabrala postaje manje vrijedno zbog obezvređivanja onoga čega se odrekla. Suprotno tome, ako poštuje i cijeni ono što ostaje neostvareno kao nešto veliko i vrijedno unatoč činjenici da se odlučila za karijeru, to doprinosi njezinom odabranom putu i bit će veće zbog toga.

U intimnoj i podržavajućoj zajednici theta praktičara, a uz energetsku podršku ThetaHealing pratičarke i konstelatorice dr. sc. Tihane Babić naučit ćete:

• ključne principe odnosno zakonitosti ljubavi i života koji vladaju u (obiteljskim) sistemima (koja nisu dio službenog gradiva ThetaHealing tečajeva),
• uvodno objašnjenje što pretpostavlja ostvariti dobar partnerski odnos,
• osvijestiti kako ostvariti dobar partnerski odnos,
• radit ćemo vježbe za osvještavanje ravnoteže uzimanja i davanja, te njegovanje muškosti i ženstvenosti u braku,
• zapisivat ćemo uvide, što se podiglo, zaključke,
• kopat ćemo ThetaHealing® metodom,
• spuštati instalacije za prihvaćanje partnera takvih kakvi jesu, kao i njihove porodice,
• zatvarati receptore ovisnost o uzaludnim pokušajima da se promijene drugi, a osobito partner/ice,  te ovisnosti o dječjoj lojalnosti i potrebi za pripadanjem kroz „Ja ću to nositi za tebe, mama.“ i/ili „Bolje da odem ja nego ti, dragi tata.“

Otpustit ćemo brojne energije koje nas blokiraju u pokretu primanja i davanja partnerske ljubavi, kompletirati lekcije koje su naši preci učili i iscijeliti DNK. Spustit ćemo instalacije za bivanje u partnerskom odnosu u njegovoj punini i ljubavi, stajanje u našoj ženskosti i muškosti s poštovanjem prema onome što dajemo, ali i uzimamo i primamo od naših partnera.

Radionica “Žene i muškarci – mogu li se odnosi preživjeti?“ 3. dio je programa “Theta i konstelacije″, koji se sastoji od 7 dijelova, a održava se u Zagrebu i online. Radionica je otvorena za sve sa završenim Osnovnim DNK2 ThetaHealing® tečajem.

Sadržaj treće radionice je:

• Uvod u objašnjenje kako ostvariti dobar partnerski odnos, ravnoteži uzimanja i davanja, njegovanju muškosti i ženstvenosti u braku. Kako odnos između dvoje traži izražaj u trećem  dovodi do neminovnosti izazova: djeca – da ili ne? Mudrost seksualnosti. Bračne, ne-bračne i izvanbračne veze. Kada ne smijemo oprostiti? Ako treba da je kraj… Razvod. Kako se dobro rastati. Ponovni pokušaj – složene spojene obitelji. Dobar partnerski odnos kao nositelj zdravog odgoja. Kada se djeca osjećaju sigurnima? Poremećaji partnerskog odnosa i njihov utjecaj na djecu.
• Vježbe za osvještavanje partnerskih odnosa te uzaludnih pokušaja da se promijeni partner, kao i nerazjašnjenih pitanja iz primarne porodice traumatiziranih roditelja; kada djeca postanu partneri i kada djeca postanu roditelji.
• Meditacija      
• Zapisivanje uvida, što se podiglo, zaključaka
• Kopanje ThetaHealing® metodom
• Instalacije za prihvaćanje partnera takvih kakvi jesu, kao i njihove porodice.
• Zatvaranje receptora za ovisnost o uzaludnim pokušajima da se promijene drugi, a osobito partner/ice,  te ovisnosti o dječjoj lojalnosti i potrebi za pripadanjem kroz „Ja ću to nositi za tebe, mama.“ i/ili „Bolje da odem ja nego ti, dragi tata.“