Theta i konstelacije 1. dio
„Što znamo o ljubavi? Ljubav je puno više od partnerstva, romantike, osjećaja. Ljubav je sila koja nas drži na okupu, sila koja isto tako ima svoje zakonitosti. Ljubav na djelu ne vidimo samo u partnerstvu, s roditeljima i djecom, ljubav je „odgovorna“ i za većinu naših problema, bolesti… U konstelacijskom radu, iskustveno se pokazuje da npr. bolest s ljubavlju gleda u nešto, u nekoga tko je isključen.“
Već na ovoj prvoj radionici dotaknut ćemo se ključnih principa naoko skrivene simetrije naše ljubavi, koji nisu dio neke teorije ili moralne ideologije, već se pokazuju kroz iskustveni rad. To su u prvom redu; poredak ljubavi kojim se opisuje da ljubav teče najbolje kada se poštuje određeni poredak u obitelji. To uključuje priznavanje i poštovanje svih članova obitelji, uključujući one koji su možda zaboravljeni ili isključeni.
Svaki član obitelji ima pravo na pripadnost. Isključenje bilo kojeg člana može dovesti do problema i neravnoteže u obiteljskom sustavu.
Postoji prirodna hijerarhija u obitelji gdje stariji članovi imaju prednost nad mlađima. Poštivanje ove hijerarhije pomaže u održavanju harmonije.
Zakon davanja i primanja traži balans. U odnosima je naglašena važnost ravnoteže između davanja i primanja. Neravnoteža može dovesti do sukoba i problema.
Prihvaćanje sudbine i poštivanje prošlosti članova obitelji pomaže u oslobađanju od tereta i omogućuje slobodan protok ljubavi.
I zašto mi onda sebi ograničavamo uspjeh u životu? To je najčešće nesvjestan „pokret duše“, ono kamo naša duša gleda. Lojalni smo roditeljima, ili bratu/sestri koji nisu došli u život, žrtvujemo se za roditelje iz ljubavi, „pomažemo“ im nositi tuge, čežnju, no takva ljubav je dječja, slijepa, nesvjesna i ne koristi nikome.
Kada uključujemo sve što trebamo; što više ljudi, krajeva, sredina, kada je uključeno sve što je potrebno, sve što pripada nama, onda smo puni ljubavi. Kad se s jednakom ljubavlju okrenemo prema svima, kad svima damo njihovo mjesto i sve je uključeno, onda smo i u miru.
U sistemskim konstelacijama pokazuje se da sve što je učinjeno, učinjeno je iz ljubavi prema nekome, samo je pitanje prema kome. Kad shvatimo da je i bolest izraz ljubavi, i to slijepe, dječje ljubavi, bilo da je dijete u pitanju, ili dijete u odraslome, ono voli slijepo. Takva ljubav uključuje ili preuzima teret nekoga drugoga. Djeca su posebno podložna sistemskom pritisku. No, takva slijepa „dječja ljubav“ koja se žrtvuje, time ništa ne rješava, već samo povećava patnju.
A kakva je onda „odrasla zdrava ljubav“? Ne rješavamo se bolesti niti bilo kojeg drugog „simptoma“ naših nedaća i patnje, već se mi usklađujemo s tom ljubavi. I to onda može dovesti do poboljšanja. Ne pokušavamo, dakle, ništa mijenjati jer bi to bilo prepotentno, ne stavljamo se protiv ili iznad Više sile odnosno Stvoritelja, već se s Njim usklađujemo. Pretvaramo slijepu ljubav u ljubav koja vidi. Gledamo s ljubavlju u ono što gleda ta ljubav (primjerice bolest).
„Tko gleda prema van – taj sanja, tko gleda prema unutra – taj se budi.“ (Carl Jung)
Bert Hellinger, osnivač konstelacija, govorio je kako je za naš život najvažnije „priznati ono što jest“, sve ono što se dogodilo, pod točno onim okolnostima pod kojima se dogodilo. Ne postoji ništa važnije od onoga što se zaista dogodilo, niti postoji išta snažnije od onoga što se zaista dogodilo.
“Stupanj u kojem osoba može rasti izravno je proporcionalan količini istine koju može prihvatiti o sebi, a da ne pobjegne.” (Leland Val Van De Wall)
Svi mi nosimo višestruke upletenosti, ali ne odlučujemo mi na što ćemo se fokusirati, to odlučuje „Polje koje zna“. To je energija Stvoritelja. Gledamo uvijek u ono što je najvažnije za nas, sutra može biti drugačije. Što je važno – to se vidi. Ne tražimo ni smisao, ni tumačenje, ni interpretaciju uvida koji nam dođu, jer to niti nam pomaže, a najčešće što veći smisao nađemo, to smo od njega zapravo dalje.
Ono što se od nas traži jest radikalno prihvaćanje. Da ne prosuđujemo i ne pravimo razlike između dobra i zla i našeg poimanja toga. Ne postoji nitko i ništa što ne pripada. Ne postoji loše i nepoželjno. Prema svemu i svima se okrećemo jednako i sa jednakim stavom neprosuđivanja. Moramo se uzdići iznad našeg svakodnevnog razmišljanja, hoću-neću, ispravno-krivo, stravično-poželjno, moramo se uzdići na nivo duše gdje to ne postoji. Bez ikakvih misli ovo je dobro, ovo je loše, i tu poziciju nije lako postići, ona dolazi nakon dugogodišnjeg duhovnog rada.
Za isključivost se u protivnom plaća velika cijena.
Konstelacijski uvidi čine da se otvaramo svim fenomenima bez prosuđivanja što je dobro, a što nije. Mi ne znamo što je važno za metarazvoj cijele planete, a konstelacijski pristup zahtijeva da se ne uplićemo, jer nismo u poziciji da procjenjujemo. Mi se možemo samo uskladiti s njima.
Tek kad prihvatimo naše ograničenosti, to da misteriju života nikada ne možemo u potpunosti spoznati, onda možda imamo šanse pomoći drugima, naročito kada im ne pokušavamo pomoći.“
U intimnoj i podržavajućoj zajednici theta praktičara, a uz energetsku podršku ThetaHealing pratičarke i konstelatorice dr. sc. Tihane Babić naučit ćete:
Otpustit ćemo brojne energije naše slijepe ljubavi, kompletirati lekcije koje su naši preci učili i iscijeliti DNK. Spustit ćemo instalacije za život u skladu sa zakonitostima ljubavi i života.
Radionica “Ljubav je… emocija ili zakon; slijepa ili vidi?” 1. dio je programa “ Zakonitosti života i ljubavi ″, koji se sastoji od 7 dijelova, a održava se u Zagrebu i online. Radionica je otvorena za sve sa završenim Osnovnim DNK2 ThetaHealing® tečajem.
Sadržaj prve radionice: “Ljubav je… emocija ili zakon; slijepa ili vidi?”
Sistemske konstelacije su čudesan alat koji vrsno poznaje i duboko poštuje neke zakone života na planetu Zemlji. Na theta tečajevima učimo o sedam nivoa postojanja, gdje je sedmi nivo čista energija kreacije kojoj pristupamo kroz theta stanje, ali spominjemo i šesti nivo, nivo fizičkih i emocionalnih zakona koji također predstavljaju golemu svijest kroz koju možemo učiti i iscjeljivati.
Dok zakonitosti drže svijet u postojanju i u sistemima se pokazuju kroz konstelacije, iscjeljenje pak dolazi s višeg nivoa, iz Duha, ono što je u theti poznato kao energija Stvoritelja svega što jest, jer kako je rekao Einstein: “Problem se ne može riješiti na istoj razini svijesti na kojoj je nastao.”
Obiteljske konstelacije pokreću iscjeliteljski pokret koji deblokira zaglavljene energije u obiteljskom sustavu, dopuštajući im (Ljubavi, Životu) teći prema dolje nama. Kako bismo bili sredstvo za ovaj iscjeliteljski pokret, trebamo ostati ponizni, preuzeti svoje odgovornosti, živjeti u sadašnjosti, odbijajući sudjelovati u isključivanju (jer, kako kaže Hellinger: znamo li bolje od većeg Duha koji želi i voli sve onakvim kakvo jest, i svakoga onakvim kakav jest?), voljeti bez osude: pomirujući oboje, žrtve i počinitelje, u našem srcu i našoj duši.
Na ovim radionicama, pomaknut ćemo se iz sfere naših interpretacija i prosudbi „onoga što se dogodilo“, a koje su najčešće ionako samo naša tumačenja, a više ćemo osluškivati što nam naša duša govori o tome i slijediti njene pokrete, kako se to i inače radi u konstelacijskom radu; i to sa stavom ljubavi i poštovanja;
Otkrivat ćemo kako zakonitosti života djeluju u svim poljima našeg življenja, od obiteljskih odnosa, poslovnih sredina, nacionalnih zajednica kojima pripadamo, do širih polja prirode i kozmosa čiji smo nerazdvojivi dio. Usklađivat ćemo se sa većim silama života koje djeluju u svakom od nas i učiti kako živjeti u harmoniji s našom pravom prirodom. Razrješavat ćemo negativne sklopove i obrasce u koje smo se rodili, oslobađati se upletenosti koje nas vežu i okretati se ka življenju punog potencijala života onakvog kakav je nama dan. Okretat ćemo se prema više zdravlja, više uspjeha i više ljubavi, uključivati ono što je isključeno i ujedinjavati ono što je bilo razjedinjeno, razvijati vrlinu zahvalnosti kroz prihvaćanje svih i svega sa zahvalnošću.
Od pokreta Bert Hellinger primjećuje da postoje dva osnovna pokreta u životu ljudi:
Sa znanjem o sistemskoj dinamici i silama ljubavi koje iscjeljuju kada tečemo s njima, sviješću o tome kako ‘osobna’, ‘kolektivna’ i ‘duhovna’ savjest djeluju, slijedit ćemo pokrete duha i staviti se u službu života.
